Tajna Zdravlja
Ne treba suditi o kvaliteti nekog proizvoda samo po njegovu naslovu. Pakiranja su dizajnirana tako da privuku potrošače i mogu ljude dovesti u zabludu da je neka namirnica kvalitetnija nego što stvarno je. Natpisi kao što su “protein”, “low fat”, “low carb”, “healthy”, “no sugar” mogu zavarati, biti poluistina pa čak i netočni u opisivanju kvalitete hrane korištenjem igre riječi. Zato ne treba gledati natpise na prednjem dijelu pakiranja, već nutritivnu tablicu i sastojke koji se nalaze na poleđini pakiranja. Kako čitati deklaracije hrane?
Sadržaj deklaracije
Deklaracija zapakirane hrane mora sadržavati sljedeće podatke:
1. naziv hrane pod kojim se hrana prodaje;
2. popis sastojaka;
3. količinu određenih sastojaka ili kategoriju sastojaka;
4. neto količinu (količinu punjenja) za zapakiranu hranu;
5. rok valjanosti (rok upotrebe);
6. uvjete čuvanja i uporabe, gdje je to potrebno, odnosno ako mogu utjecati na trajnost hrane;
7. naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište,
8. za uvozne proizvode pored naziva i adrese proizvođača i naziv i adresu sjedišta uvoznika, te zemlju podrijetla,
9. pojedinosti o mjestu podrijetla ako bi propust takva navođenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom podrijetlu,
10. uputu za uporabu gdje je to potrebno radi pravilnog korištenja,
11. stvarnu jakost alkohola po volumenu, za pića koja sadrže više od 1,2 vol % alkohola.
Hrana koja sadrži jedno ili više dozvoljenih tvari za zaslađivanje (sladila), mora na deklaraciji imati oznaku »sa sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži i dodani šećer(e) i dozvoljenu tvar(i) za zaslađivanje (sladila), mora biti označena oznakom »sa šećerom/šećerima i sladilom/sladilima«, koja mora biti navedena uz naziv hrane.
Hrana koja sadrži aspartam, mora biti dodatno označena oznakom »sadrži izvor fenilalanina«.
Hrana koja sadrži više od 10 % dodanih poliola, mora imati upozorenje »prekomjerno uzimanje može imati laksativni učinak«.
Kako čitati deklaracije hrane?
Obavezna nutritivna deklaracija mora sadržavati:
- Energetsku vrijednost – izražava se u kilokalorijma (kcal) na 100g ili 100ml proizvoda
- Količinu hranljivih tvari – izražava se u gramima na 100g ili 100ml proizvoda:
- Masti
- od kojih zasićene masne kiseline
- Ugljikohidrati
- od kojih šećeri
- Bjelančevine
- Sol
Pa, kako čitati deklaracije hrane? Oznake prehrambenih činjenica tj. deklaracija hrane potrebna je za svu prerađenu i/ili zapakiranu hranu. Svaka hrana koja ima više od jednog sastojka smatra se prerađenom hranom. Kada kupujemo hranu treba obratiti pažnju na zasićene masne kiseline, šećere i sol.
U nutritivnoj tablici imamo samo informaciju koliko šećera ima u proizvodu, a u sastojcima moramo pogledati o kojem šećeru se radi. Želimo izbjeći dodate šećere. Dodati šećeri u sastojcima se mogu naći pod raznim imenima, kao što su: šećer, dekstroza, fruktoza, glukoza, saharoza, maltoza, sirupi (glukozni, fruktozni, kukuruzni, od smeđe (integralne) riže), dehidrirani sok od šećerne trske, itd. U sastojcima ne piše uvijek “šećer”, već se u većini slučajeva kriju pod drugim imenom. Međutim, nisu svi šećeri loši, jer imamo šećere koji nisu dodati već se nalaze sami po sebi u namirnici, kao što je to npr. u proizvodima od voća, gdje imamo fruktozu (voćni šećer).
Količina „soli” navedena na obaveznoj nutritivnoj deklaraciji izračunava se pomoću jednadžbe: Sol = natrij (g) × 2.5. Uobičajene dijetetske smjernice savjetuju da unosimo manje od 2.4g natrija dnevno (2.4 x 2.5 = 6g soli), ali je poželjno da to bude do 1.5g natrija (3.75g soli). Sve preko 1.5g na 100g proizvoda smatra se visokim sadržajem natrija, tj. soli.
Popis sastojaka
Kako čitati deklaracije hrane po sastojcima? U popisu sastojaka moraju biti navedeni svi sastojci hrane po opadajućem redoslijedu obzirom na masu koja je utvrđena u vrijeme njihove upotrebe pri proizvodnji hrane. Zato obratite pažnju na prve tri stvari koje se nalaze iza riječi “sastojci” kada čitate deklaraciju jer ono što se prvo nađe na spisku sastojaka je ono čega ima najviše u tom proizvodu.
Sastojak hrane je svaka tvar, uključujući aditive, koja je upotrijebljena pri proizvodnji ili pripremi hrane i koja je još prisutna u gotovom proizvodu, čak i u promijenjenom obliku. U slučaju da je sastojak hrane sam po sebi proizvod od nekoliko sastojaka, oni se smatraju sastojcima hrane o kojoj se radi.
Što se tiče sastojaka, trebate dati prednost onim proizvodima koji sadrže što više sastojaka koje možete „protumačiti”, a što manje aditiva (sastojaka s „čudnim”, dugim i kompliciranim imenom ili E-oznakom). Također, dajte prednost onim namirnicama koje nemaju puno sastojaka – što je kraća lista sastojaka, to je vjerojatno bolji i kvalitetniji proizvod.
Aditivi
Aditivi su supstance koje se dodaju hrani sa ciljem da sačuvaju hranu, poboljšaju ukus i izgled, mijenjaju teksturu, spriječe kvarenje ili da poboljšaju hranljivu vrijednost. Sistem E brojeva u označavanju aditiva uveden je u Europi radi lakšeg reguliranja prehrambenih aditiva. Svaki broj identificira određeni aditiv i zamjenjuje njegov često dug i kompleksan kemijski naziv koji zauzima dosta prostora na deklaraciji.
Nekoliko najpoznatijih aditiva koje treba izbjegavati:
- Tartrazin boja (E 102)
- Hinolin žuta (E 104)
- Sanset žuta FCF (Oranž žuta S) (E 110)
- Azorubin (Karmoizin) (E 122)
- Ponso 4R, Košenila crvena A (E 124)
- Alura crvena AS (E 129)
- Problemi s crijevima: E220, 221, 232, 224
- Problemi s probavom: E338, 339, 340, 341, 450, 461, 463,465, 466, u
- pakovanom sladoledu E407
- Kožne bolesti: E230,231,232,233
- Uništava vitamine: E220
- Povećava holesterol: E320,321
- Nadražuje živce: E311, 312
- Sumnja se da su kancerogeni: E123, 131, 210, 211, 213, 214, 250, 252, 925, 952
