Tajna Zdravlja
Povijest proteina, što su to proteini životinjskog porijeka i kako utječu na naše zdravlje?
Povijest proteina
Još od otkrića proteina (Gerardus Johannes Mulder) koji sadrži azot 1839. godine, protein se predstavlja kao najsvetija hranjiva materija. Riječ protein potječe od grčke riječi proteios što znači „od prvenstevnog značaja“. Od 19. stoljeća do danas, protein se poistovjećuje sa mesom. Pa se često postavlja pitanje odakle vegeterijanci i vegani dobijaju proteine. Osnova za ovo najčešće postavljano pitanje je uvjerenje da je meso protein.
Carl Voit (1831-1908), zastupnik proteina, je utvrdio da je čovjeku potrebno 48.5 grama proteina dnevno, ali je svejedno preporučivao 118 grama na dan zbog tadašnjeg kulturološkog vjerovanja. Protein se izjednačavao sa mesom i svi su težili da imaju meso na svome stolu. Oni koji su tada bili civilizirani i bogati jeli su puno mesa, a oni koji su bili siromašni jeli su puno biljne hrane, čak se i vjerovalo da su oni koji nisu jeli puno mesa smatrani nesposobni i nižom klasom.
Major McCay, engleski liječnik koji bio stacioniran u engleskoj koloniji u Indiji 1912. godine kako bi pronašao najbolje borce iz plemena, je izjavio: da ljudi koji koji su koristili manje proteina bili slabog fizičkog sklopa i da je ženski izgled sve što možete očekivati. Iz ovoga možemo zaključiti da je arogancija kroz prošlost bila na visokom nivou.
Što su proteini?
Proteini funkcioniraju kao enzimi, hormoni, strukturna tkiva i transportni molekuli. Izgrađeni su u vidu dugačkih lanaca. Neprestano se troše i moraju se zamjenjivati. To ostvarujemo unosom hrane koja sadrži proteine.
Koju hranu da jedemo za najefikasnije osiguravanje građevnih blokova za nove proteine? Odgovor je ljudsko meso, međutim kako nećemo jesti jedni druge većina ljudi poseže za „najboljim“ proteinima iz životinjskih namirnica, a izostavljajući biljne proteine „nižeg kvaliteta“. Koncept kvaliteta odnosi se na efikasnost kojim se proteini iz hrane koriste za poticanje rasta. Bilo bi dobro kad bi se najveća efikasnost mogla izjednačiti sa najboljim zdravljem, ali to nije slučaj. Koncentriranje na efikasnost tjelesnog rasta, kao da to predstavlja dobro zdravlje potiče korištenje proteina sa „najvišom kvalitetom“. Bilo koji poslodavac će vam reći, proizvod koji je definiran kao kvalitetan trenutno stiče povjerenje potrošača. Stotinu godina smo bili zarobljenici ovakvog izražavanja i nažalost često smatramo da veći kvalitet znači bolje zdravlje.
Proteini biljnog porijekla
Ljudi koji se odlučuju da se hrane biljnom prehranom postavljaju učestalo pitanje, čak i dan danas, odakle da dobijem proteine, ne znajući da ih ima i u biljkama. Čak i oni koji znaju da se proteini nalaze i u biljkama, još su uvijek zabrinuti o njihovom “lošijem kvalitetu”.
Iz ovoga kratkoga teksta možemo zaključiti da su ljudi koji su na biljnoj prehrani i dan danas ismijavani još od 19. stoljeća od strane ljudi koji svakodnevno unose proteine životinjskog porijekla, ne znajući da si u velikoj mjeri uništavaju zdravlje. Prehrana bogata proteinima životinjskog podrijetla nam je nametnuta već stotinama godina kroz kulturu i tradiciju. Upravo zbog toga i mnogih predrasuda mnogo ljudi ne žele prijeći na biljnu prehranu, bojeći se tuđih mišljenja i mišljenja svojih bližnjih. Čak i smanjivanje broja mesnih obroka tjedno dovodi do poboljšanja zdravlja i smanjene mogućnosti obolijevanja od bolesti.
Najbolji smo u skrivanju onih stvari koje su jasno vidljive. – Johann Wolfgang von Goethe
